Prvo, tu su vodovi za gorivo, koji isporučuju gorivo od ulaza goriva do mlaznica za gorivo. Kontrola količine goriva obično se postiže regulatorom goriva motora. Ovaj regulator treba osjetiti status motora, zahtijevajući veze s raznim senzorima za tlak zraka, temperaturu, brzinu motora, itd. Većina senzora su elektronički, ali neki su hidraulički, što rezultira složenom mrežom vodova.
Drugo, tu su vodovi sustava za podmazivanje. Motor ima nekoliko velikih ležajeva koji podupiru rotaciju rotora i zahtijevaju stalno podmazivanje. Dodatni mjenjač također treba podmazivanje, što čini linije sustava za podmazivanje prilično složenima.
Treće, tu su vodovi za kontrolne aktuatore ili ventile za dovod zraka. Motori imaju aktuatore koji kontroliraju usis zraka, kao što je VSV (Variable Stator Vane) kontrola. Regulator prilagođava kut lopatica statora na temelju statusa motora, obično hidraulički upravljan, stoga također zahtijeva brojne vodove.
Četvrto, tu su cijevi za dovod zraka. Prednja polovica motora općenito ima nižu temperaturu, dok stražnja polovica (iza komore za izgaranje) ima višu temperaturu. Za hlađenje je potrebno izvući zrak iz prednje u stražnju polovicu. Stoga postoji mnogo različitih cijevi za rashladni zrak. Tu su i cijevi za zrak za starter; pokretači zrakoplovnih motora općenito su pneumatski. Potreban im je ispušteni zrak iz APU motora za rotaciju središnjeg motora i dovršetak pokretanja-i paljenja.
Peto, tu su razni kabeli, uključujući one za senzore, upaljač, kontrolere, napajanje i elektroničke komunikacijske linije sa zrakoplovom.
